Za\u0161to je tako te\u0161ko, neki \u0107e re\u0107i da je to nemogu\u0107e, saznati ko sam. Lako vidim druge. U \u010demu je problem da vidim sebe?<\/p>\n\n\n\n
Kod gledanja i uop\u0161te kod do\u017eivljavanja ne\u010dega, je potrebno dvoje. Posmatra\u010d i posmatrano. Kod gledanja drugog imamo dvoje i zato je to lako. Kod gledanja sebe nemamo dvoje. Ne mo\u017eemo da gledamo ne\u0161to \u010dega nema. Da bi to prevazi\u0161ao um zami\u0161lja drugog u\u010desnika. Onog kojeg \u0107e da posmatra. Ali i samo zami\u0161ljanje ne\u010dega o \u010demu nemamo nikakvih podataka je veoma te\u0161ko. Moramo prvo donijeti neke zaklju\u010dke, obi\u010dno na osnovu tu\u0111eg pripovijedanja jer nemamo vlastitog iskustva, pa na osnovu njih graditi cijelu li\u010dnost. Ako smo uporni to mo\u017ee izgledati veoma uvjerljivo. Ljudi na tome grade karijere, ugled duhovnih znalaca, i to im odredi \u017eivot. U po\u010detku su i oni sumnjali ali su, usljed upornosti i pri\u010de koja raste, i sami povjerovali da je to stvarno tako. I to jest tako. To je stvarnost stvorena u umu \u010dovjeka i \u017eivje\u0107e tamo dok \u017eivi i taj \u010dovjek a ako je uspio da je pro\u0161iri na druge ljude \u017eivje\u0107e u njima dok i poslednji od njih ne umre. To nije ni\u0161ta novo. \u010covjek tako stvara drugu stvarnost. Ne\u0161to preraste u materijalno vidljivo a ne\u0161to ostane samo u umu ali \u010dak kad je samo u umu ima dejstvo na njega i ostale ljude. Zato ka\u017eem da to jest upravo tako kako su oni stvorili u svojem umu. Taj put me ne zanima. Interesuje me ko sam ja . U pravoj stvarnosti. U onoj koja ne zavisi od uvjerenja, vje\u0161tih rije\u010di i ideja koje zvu\u010de tako privla\u010dno.U gledanju sebe mi o\u010dito nedostaje objekat. To je glavni problem. Znam da je to tako.<\/p>\n\n\n\n
Znate li i vi?<\/p>\n\n\n\n
Naravno da znate i to \u0161to znate stvara vam problem da vidite sebe.<\/p>\n\n\n\n
Pogledajte!<\/p>\n\n\n\n
Polazite od uvjerenja da ste vi svjesno tijelo. Ja sam ono \u0161to svako jutro vidim u ogledalu. U toj glavi postoji um koji razmi\u0161lja i bavi se duhovnim pitanjima. .Mo\u017eemo da ga opisujemo i ukra\u0161avamo raznim lijepim, a kad smo nezadovoljni i ru\u017enim mislima, koje naravno ne\u0107emo izgovoriti u javnosti, ali to je taj okvir. To sam ja i to je ta\u010dka iz koje kre\u0107em u potragu za odgovorom na pitanje, ko sam. To je tako o\u010digledno i tu nema zamjerke. Ipak\u2026<\/p>\n\n\n\n
U \u017eivotu nam se doga\u0111aju svakakve zgode i nezgode. To nas u\u010dvr\u0161\u0107uje u uvjerenju, koje za nas nije uvjerenje ve\u0107 stvarno znanje, da ja do\u017eivljavam sve to. Ja, koji sam tijelo i um do\u017eivljavam i pamtim sve \u0161to mi \u017eivot donosi.<\/p>\n\n\n\n
Pa da istra\u017eimo gdje taj do\u017eivljaj boli, koji se javi kad se \u010deki\u0107em udarim po prstu, zavr\u0161i. .Krene iz prsta i zavr\u0161i u mozgu. Bar je to o\u010digledno. Ipak mene boli prst a ne ne\u0161to u mozgu. Kada bi prekinuo \u017eivac koji prenosi tu bol do mozga, boli ne bi ni bilo. I sad jedno pitanje. Dali mozak do\u017eivljava? Ako mozak do\u017eivljava onda sam ja mozak. Ne! Ne! Pogre\u0161an put. Ipak bol je do\u0161la do mozga. Ako ste uvjereni, a to uvjerenje, ne iskustvo ve\u0107 uvjerenje, crpite iz medicinskih istra\u017eivanja, jer odakle bi drugo i saznali za tako ne\u0161to, onda vam je sve jasno. \u010covjek je tijelo koje ima nevjerovatno razvijen mozak i u njemu se sve doga\u0111a. Sve ostalo je praznovjerje. Sasvim logi\u010dan zaklju\u010dak donesen na osnovu onoga \u0161to medicina zna. Bar do sad. Ali\u2026<\/p>\n\n\n\n
Ne zadovoljava me to obja\u0161njenje jer imam druga\u010dija iskustva.<\/p>\n\n\n\n
Ako pratimo bol iz prsta kroz ruku do mozga vidimo da ako nismo svjesni da nas boli, negdje postoji prekid, nema ni boli. Bol zavr\u0161ava u svijesti. Tek tada znamo da nas boli. Postali smo svjesni. Odmah da vas pitam; Ko je postao svjestan? Prst, ruka, mozak ili svijest o toj boli do\u017eivljavamo na nekom drugom nivou.<\/p>\n\n\n\n
Ipak mi to znamo. Kako?<\/p>\n\n\n\n
Za nas ni\u0161ta ne postoji ako nije zabilje\u017eeno u mozgu. \u010cak i ono \u0161to smo do\u017eivjeli pa vremenom zaboravili, kao da se nikada nije ni desilo. Ne postoji. Bol ide od prsta do svijesti o tom \u0161ta nam se dogodilo i mozak to pamti. Mozak nije krajnje odredi\u0161te, onaj koji do\u017eivljava, ve\u0107 obra\u0111uje podatak i memori\u0161e ga . Zamislite ga kao ekran na kojem nastane slika kad mu po\u0161aljemo signal. Onaj koji je svjestan \u0161ta se na ekranu prikazuje, do\u017eivljava za njega nemamo misao, rije\u010d ili ime. Um bez misli, rije\u010di i imenovanja ne mo\u017ee funkcionisati pa \u0107e mu dati neko zna\u010denje i osobine koje su mu poznate.<\/p>\n\n\n\n
I ja ga moram imenovati jer samo kroz rije\u010d vam mogu prenijeti \u0161ta vidim. Zato \u0107u re\u0107i da \u017eivo bi\u0107e, koje je po prirodi \u017eivota svjesno, mo\u017ee da do\u017eivljava. Znaju\u0107i to ispravno je re\u0107i da osje\u0107am bol u prstu a ne da me boli prst. Tijelo i um su djelovi \u017eivog bi\u0107a a ne posebne, nezavisne cjeline. One ne mogu do\u017eivljavati ve\u0107 isklju\u010divo \u0161alju signale do \u017eivog bi\u0107a. Ako signal, zbog prekida veze, negdje ne mo\u017ee pro\u0107i nema ni do\u017eivljaja. Taj prekid mo\u017ee nastati i u mozgu, upotrebom hemijskih sredstava, tako funkcioni\u0161e anestezija. Bol koji je prevelik ili stres tako\u0111e mogu uzrokovati prekid.<\/p>\n\n\n\n
I dalje se pitam ko sam.<\/p>\n\n\n\n
Sad se iskristalisalo da postoji ne\u0161to ili neko \u0161to do\u017eivljava. I to je neki trag pa kre\u0107em u istra\u017eivanje.<\/p>\n\n\n\n
Uvi\u0111ate li u \u010demu je problem?<\/p>\n\n\n\n
Kre\u0107em sa pogre\u0161ne pozicije. Kre\u0107em sa ubje\u0111enjem koje je podr\u017eano dosada\u0161njim saznanjima i tamo gdje ne dostaje li\u010dno iskustvo, vjerovanjem da rezonujem ispravno a to je da sam ja spoj tijela i uma.<\/p>\n\n\n\n
Ja sam taj koji traga a trag me vodi do svjesnog bi\u0107a. Zato je nemogu\u0107e biti svjestan sebe.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010detne postavke su pogre\u0161ne! Ovaj koji sla\u017ee ove rije\u010di je Drago Bjelac. To je ime za ovo tijelo i um koji ga opskrbljuje nau\u010denim rije\u010dima uskladi\u0161tenim u mozgu. Nekad je vje\u0161t a nekad zabrlja i izgubi se u tim labirintima. Onaj koji sve to posmatra i do\u017eivljava sam Ja. Taj Ja sasvim jasno vidi Dragu Bjelca. Na isti na\u010din Drago vidi drugog \u010dovjeka, tijelo, pona\u0161anje, govor i ostalo \u0161to \u010dovjek mo\u017ee pomo\u0107u \u010dula koje ima, da registruje, ali ne mo\u017ee da vidi \u017eivo bi\u0107e. Tek kada Drago ne bude toliko zaokupljen svakodnevnim de\u0161avanjima osta\u0107e dovoljno prostora da se u mozgu memori\u0161e aktivnost \u017eivog bi\u0107a. To nije neko drugi. To sam Ja koji do\u017eivljavam onu bol koja je krenula iz prsta a tek kad sam je postao svjestan, memorisana je u mozgu. Kada postanem svjestan druge stvari i ona \u0107e biti memorisana. Mo\u017eda privremeno a mo\u017eda i trajno. Kada postanem svjestan Drage i to \u0107e biti memorisano.<\/p>\n\n\n\n
Sada znam, imam iskustvo, da je Drago iako veoma realna pojava, ipak samo jedno de\u0161avanje koje \u017eivo bi\u0107e zahvaljuju\u0107i svjesnosti, do\u017eivljava.<\/p>\n\n\n\n
Ne tra\u017eite ko ste. Ako ste svjesni da gledate sebe u ogledalu to je dovoljno. Samo ga nemojte zaboraviti gledati i kad ne\u0161to radi, ljut je, u\u017eiva ili se bavi bilo kakvom drugom aktivnosti.<\/p>\n\n\n\n
U tom posmatranju ima jedan problem. Ne mo\u017eete raditi dvije stvari u isto vrijeme. Ne mo\u017eete posmatrati sebe kako radite i raditi. To nije ni potrebno. Radite \u0161ta morate a povremeno bacite pogled na toga koji radi. Kad po\u010dinjete neku aktivnost koja bi mogla potrajati ili je va\u017ena, obratite malo vi\u0161e pa\u017enje na to \u0161to radite tek toliko da bolje ocjenite \u0161ta se taj tip priprema da uradi, a onda se prepustite de\u0161avanju. Na taj na\u010din se ne\u0107e dogoditi da budete uvu\u010deni u ne\u017eeljene, nesvjesne aktivnosti. Tek kada vidite onog koji radi mo\u017eete odlu\u010diti dali je to potrebno. Vidite ga kao \u0161to gledate drugog \u010dovjeka koji radi. Koliko ste se puta zapitali \u0161ta je onom tipu da ono radi? Kad vidite sebe isto \u0107e te pitanje postaviti.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Za\u0161to je tako te\u0161ko, neki \u0107e re\u0107i da je to nemogu\u0107e, saznati ko sam. Lako vidim druge. U \u010demu je problem da vidim sebe? Kod gledanja i uop\u0161te kod do\u017eivljavanja ne\u010dega, je potrebno dvoje. Posmatra\u010d i posmatrano. Kod gledanja drugog imamo dvoje i zato je to lako. Kod gledanja sebe nemamo dvoje. Ne mo\u017eemo da […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_surecart_dashboard_logo_width":"180px","_surecart_dashboard_show_logo":true,"_surecart_dashboard_navigation_orders":true,"_surecart_dashboard_navigation_invoices":true,"_surecart_dashboard_navigation_subscriptions":true,"_surecart_dashboard_navigation_downloads":true,"_surecart_dashboard_navigation_billing":true,"_surecart_dashboard_navigation_account":true,"_uag_custom_page_level_css":"","site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"default","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","ast-disable-related-posts":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"set","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-2244","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-misli"],"jetpack_featured_media_url":"","uagb_featured_image_src":{"full":false,"thumbnail":false,"medium":false,"medium_large":false,"large":false,"1536x1536":false,"2048x2048":false,"trp-custom-language-flag":false,"mailpoet_newsletter_max":false,"woocommerce_thumbnail":false,"woocommerce_single":false,"woocommerce_gallery_thumbnail":false},"uagb_author_info":{"display_name":"Dragan Bjelac","author_link":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/author\/dragan\/"},"uagb_comment_info":9,"uagb_excerpt":"Za\u0161to je tako te\u0161ko, neki \u0107e re\u0107i da je to nemogu\u0107e, saznati ko sam. Lako vidim druge. U \u010demu je problem da vidim sebe? Kod gledanja i uop\u0161te kod do\u017eivljavanja ne\u010dega, je potrebno dvoje. Posmatra\u010d i posmatrano. Kod gledanja drugog imamo dvoje i zato je to lako. Kod gledanja sebe nemamo dvoje. Ne mo\u017eemo da…","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2244","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2244"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2244\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2245,"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2244\/revisions\/2245"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2244"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2244"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2244"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}