Znanje nas vodi kroz \u017eivot. \u0160to vi\u0161e znanja sakupimo \u017eivimo lagodnije. Tako bi trebalo biti. Trebalo bi ali uprkos znanju koje se stalno uve\u0107ava kroz vrijeme provedeno u ovom \u017eivotu, kao da uporedo sa obiljem rastu i problemi. Svakodnevni \u017eivot proti\u010de nam u tom ritmu. Od sjaja do o\u010daja.
Znanje je mo\u0107! Ljudi, pojedinci, poku\u0161avaju \u0161to vi\u0161e saznati i postati mo\u0107niji u odnosu na svoju okolinu uklju\u010duju\u0107i tu i druge pojedince. Tako svijet funkcioni\u0161e.
Mene interesuje kako ja, pojedinac, funkcioni\u0161em?<\/p>\n\n\n\n
Ja, kroz proces razmi\u0161ljanja, koristim svoje znanje i na taj na\u010din kontroli\u0161em postupke ovoga tijela i ono \u0161to, oubli\u010deno u rije\u010di, izlazi iz usta. Na taj na\u010din kontroli\u0161em moj \u017eivot. Uvjeren sam da je to tako ali\u2026
Razmi\u0161ljanje je proizvod mozga. U tom procesu koristim znanje, nau\u010deno ili iskustveno sakupljeno, i donosim zaklju\u010dke ili odluke. U mladosti kada se postavljaju temelji ovog trajanja, kojeg \u0107e mo kasnije nazvati moj \u017eivot, niko od nas nije mogao uticati na izbor znanja ve\u0107 je to sadr\u017eaj koji nam se desio. U tom znanju koje smo, u nedostatku vlastitih iskustava, prihvatili od razli\u010ditih autoriteta a \u010desto i pod prisilom, sadr\u017eana je i kontrola. Ta kontrola se ogleda kroz po\u0161tovanje, ili ne po\u0161tovanje, zakona, savjesti, morala, obi\u010daja\u2026 ali i to je nau\u010deno. Iz toga proizlazi da znanje kontroli\u0161e samo sebe. Drugim rije\u010dima znanje kontroli\u0161e moj \u017eivot. Ne ja ve\u0107 zanje memorisano u ovom mozgu.
Gdje sam tu ja!<\/p>\n\n\n\n
Postoji li neko ili ne\u0161to u ovom tijelu ili u mentalnom dijelu da mo\u017ee, ili ve\u0107 kontroli\u0161e, proces razmi\u0161ljanja a da nije proizvod samog znanja?
Ako je sve samo posljedica znanja memorisanog u umu, \u0161to obja\u0161njava razliku u djelovanju pojedinaca, onda imamo drugi problem. \u017divot u ovom tijelu je postojao prije nego \u0161to je sakupljeno znanje koje ga vodi kroz \u017eivot.
Ko ili \u0161ta je tad upravljalo, usmjeravalo razvoj i odlu\u010divalo o toku \u017eivota ovog tijela dok se u umu nije pojavilo znanje?<\/p>\n\n\n\n
Odgovori na ta pitanja mogu do\u0107i iz memorisanog znanja ili onog dobijenog iz drugih umova \u0161to je u stvari sve tu\u0111e znanje u koje mogu da vjerujem ili ne.
Ne \u017eelim da vjerujem ili ne vjerujem!
Ho\u0107u da znam.
Ako je mogu\u0107e ho\u0107u da budem u tom stanju da ja a ne moje znanje odlu\u010dujem o de\u0161avanjima u mom \u017eivotu a ako to ne mogu ho\u0107u da znam za\u0161to. Slijedi\u0107u svaki trag.<\/p>\n\n\n\n
Ko sam ja?<\/p>\n\n\n\n
Dali ste nekad slu\u0161ali pjesmu slavuja?
Prvo morate saznati \u0161ta je to slavuj?
Koje mu je stani\u0161te?
Kako izgleda?
Prona\u0107i vremena i sredstava da do\u0111ete na odre\u0111eno mjesto. Prona\u0107i slavuja i \u010dekati da po\u010dne pjesma.
Za sve ove aktivnosti potrebno vam je znanje ali kad \u010dujete prvi ton znanje postaje smetnja.
Prvi tonovi \u0107e u vama pokrenuti \u010ditav koktel pozitivnih emocija ali ubrzo se javlja razmi\u0161ljanje. Pore\u0111enje, pitanja za\u0161to, kako to \u010dini, i buka misli potisne pjesmu u drugi plan. Razmi\u0161ljanje odvla\u010di pa\u017enju i mo\u017eda uhvatite sebe da ste kod ku\u0107e gdje rje\u0161avate neki od problema. Slavuj i dalje otvara svoj kljun ali niti ga vidite niti ga \u010dujete.
U svim do\u017eivljavanjima je tako. Pa\u017enja je samo na kratko privu\u010dena vanjskim de\u0161avanjima a onda se povla\u010di u um i kopa po memoriji tra\u017ee\u0107i obrazac djelovanja prikladan odre\u0111enoj situaciji.
To se de\u0161ava automatski. Nema nekog entiteta koji \u0107e re\u0107i: \u201eSa\u010dekaj malo! Ho\u0107u ja da donesem odluku a ne da ona bude iznu\u0111ena.\u201c
Ako se to de\u0161ava automatski postoji li ja koji mo\u017ee da posmatra taj proces?
Ako nema ni posmatra\u010da onda su u pravu oni koji tvrde da je \u017eivot samo jedna slu\u010dajnost. Rodio se, otpjevao koju pjesmu, umro i nema vi\u0161e ni\u0161ta. Nije bilo ni prije nego \u0161to se rodio.<\/p>\n\n\n\n
Iz iskustva znam da posmatra\u010d postoji. \u017divot nije slu\u010dajnost.<\/p>\n\n\n\n
Odgovaraju\u0107i na pitanje ko sam ja prilazimo sa pogre\u0161ne strane. Onako kako smo nau\u010deni. Znanjem. Ho\u0107emo da znamo a na\u0161oj memoriji o tome imamo samo vjerovanje u pri\u010de koje smo \u010duli. Mo\u017eemo da vjerujemo ili ne vjerujemo ali nemamo neposrednog iskustva da bi to potvrdili ili osporili. To znanje \u0107e nam nuditi argumente za i protiv novih argumenata jer razmi\u0161ljanje je uglavnom za\u0161titni mehanizam. \u0160titimo sebe jer ako nam neko oduzme ili promijeni znanje, osje\u0107aj ja kao posebnosti, \u0107e nestati ili se toliko promjeniti da to vi\u0161e i nisam ja.<\/p>\n\n\n\n
Osim toga mi znanjem ho\u0107emo da spoznamo to stanje jer svako znanje, koje ne posjeduju drugi, daje nam mo\u0107 nad njima. Krenuti sa \u017eeljom da znamo je korisno ali ubrzo znanje postaje prepreka. Sjetite se slavuja. Tako je sa svakim do\u017eivljavanjem. Znanje koristimo da do\u0111emo ali za vidjeti, omirisati, ku\u0161ati moramo koristiti ne\u0161to drugo. Razmi\u0161ljanje mora biti prekinuto jer nam krade pa\u017enju. Kad uspori tok misli ukazuju se nove stvarnosti. Princip je obrnut od svakodnevnog do\u017eivljavanja.
Ako slu\u0161ete muziku u po\u010detku je jasna. Kako dolaze druga de\u0161avanja pa\u017enja se dijeli i tonovi koje slu\u0161amo blijede dok ih, zaokupljeni rje\u0161avanjem nekog problema, vi\u0161e i ne \u010dujemo. Kao da se uti\u0161ava i izgubi u tami dok nam pa\u017enju potpuno ne preuzme ono o \u010demu razmi\u0161ljamo.
Na drugom kraju te skale je stanje bez razmi\u0161ljanja.<\/p>\n\n\n\n
Kako se aktivnost razmi\u0161ljanja smanjuje iz tame izranjaju stanja kojih nismo bili svjesni. Prvo zamagljeno a onda, ako razmi\u0161ljanje potpuno prestane, sva \u010dula su u punom pogonu i druga\u010dija stvarnost nam biva prikazana.
To nije ma\u0161ta. Za ma\u0161tu moramo imati odre\u0111enu koli\u010dinu znanja. Nije ni sje\u0107anje jer i za to moramo imati bazu podataka u kojoj su sabrana de\u0161avanja kojih se sje\u0107amo.
To stanje nema temelj u znanju ili razmi\u0161ljanju, \u0161to nezna\u010di da nema znanja ili razmi\u0161ljanja. Ukratko re\u010deno za te aktivnosti se koristi druga baza podataka. O tome \u0107e biti rije\u010di neki drugi put.<\/p>\n\n\n\n
Poku\u0161ali smo da znanjem dopremo do \u201eja\u201c i nismo uspjeli ali u stanju kad nema razmi\u0161ljanja koje koristi znanje nau\u010deno od ro\u0111enja do sad, javlja se ne\u0161to neobi\u010dno. Javlja se posmatra\u010d koji posmatra razmi\u0161ljanje.
To je prvi put da vidimo razmi\u0161ljanje kao poseban proces odvojen od posmatra\u010da. Ne da znamo. U trenutku dok se de\u0161ava razmi\u0161ljanje vidimo ga (razmi\u0161ljanje) kao zaseban proces kojeg mo\u017eemo pratiti, ili prekinuti u svakom trenutku.
Nemojte proces razmi\u0161ljanja vezati za rad mozga u smislu da ako stane razmi\u0161ljanje staje i rad mozga. Prirodno je da \u010dovjek ne razmi\u0161lja dok spava iako mozak radi normalno. Razmi\u0161ljanje je samo jedan od procesa u mozgu. Bitan je za za\u0161titu, opstanak ili pravac aktivnosti ali u zoni sigurnosti je nebitan. \u010cak smetnja jer dok razmi\u0161ljate nemogu\u0107e je zaspati.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Znanje nas vodi kroz \u017eivot. \u0160to vi\u0161e znanja sakupimo \u017eivimo lagodnije. Tako bi trebalo biti. Trebalo bi ali uprkos znanju koje se stalno uve\u0107ava kroz vrijeme provedeno u ovom \u017eivotu, kao da uporedo sa obiljem rastu i problemi. Svakodnevni \u017eivot proti\u010de nam u tom ritmu. Od sjaja do o\u010daja.Znanje je mo\u0107! Ljudi, pojedinci, poku\u0161avaju \u0161to […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_surecart_dashboard_logo_width":"180px","_surecart_dashboard_show_logo":true,"_surecart_dashboard_navigation_orders":true,"_surecart_dashboard_navigation_invoices":true,"_surecart_dashboard_navigation_subscriptions":true,"_surecart_dashboard_navigation_downloads":true,"_surecart_dashboard_navigation_billing":true,"_surecart_dashboard_navigation_account":true,"_uag_custom_page_level_css":"","site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"default","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","ast-disable-related-posts":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"set","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-2242","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-misli"],"jetpack_featured_media_url":"","uagb_featured_image_src":{"full":false,"thumbnail":false,"medium":false,"medium_large":false,"large":false,"1536x1536":false,"2048x2048":false,"trp-custom-language-flag":false,"mailpoet_newsletter_max":false,"woocommerce_thumbnail":false,"woocommerce_single":false,"woocommerce_gallery_thumbnail":false},"uagb_author_info":{"display_name":"Dragan Bjelac","author_link":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/author\/dragan\/"},"uagb_comment_info":12,"uagb_excerpt":"Znanje nas vodi kroz \u017eivot. \u0160to vi\u0161e znanja sakupimo \u017eivimo lagodnije. Tako bi trebalo biti. Trebalo bi ali uprkos znanju koje se stalno uve\u0107ava kroz vrijeme provedeno u ovom \u017eivotu, kao da uporedo sa obiljem rastu i problemi. Svakodnevni \u017eivot proti\u010de nam u tom ritmu. Od sjaja do o\u010daja.Znanje je mo\u0107! Ljudi, pojedinci, poku\u0161avaju \u0161to…","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2242","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2242"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2242\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2259,"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2242\/revisions\/2259"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2242"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2242"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bjelac.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2242"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}