Za nas je san uobičajena pojava i ako pitate nauku rećiće vam da su snovi proizvod moždanih aktivnosti. Djelomično su u pravu jer opterećenost mozga u budnom stanju izaziva određene snove. Neobičnost snova je u tome što se može sanjati i ono što se nemože zamisliti. Pretpostavimo da je mozak, u svojim kombinacijama, sposoban da i njih proizvede. Nešto slično kao što je sposoban za fantastične maštarije. Ipak to nije ni izbliza ono što se može sanjati i desiti u snu.
U snu čovjek doživljava koristeći sva čula, koja su u materijalnom tijelu, i razmišljanje. Obično su prisutna samo dva čula, vid i sluh, ali i ostala tri se povremeno javljaju. Uz sve to čovjek razgovara, reaguje, što podrazumjeva razmišljanje. Možemo osjećati bol, hladnoću, opasnost i sve drugo što osjećamo dok smo budni.
1. Kako to možemo osjećati kad su čula kojima osjećamo u budnom stanju ostala u tijelu koje spava?
2. Ko je taj koji u snu osjeća?
3. Ako je mozak sposoban da stvori svijet, bez učešća tijela, u kojem može da doživljava bez prisustva čula onda je to nevjerovatno. Ako nešto u tom stanju, bez tijela, može da osjeća i doživljava, ne zaboravimo da je i mozak materijalan i da kad zaspemo, ostaje u tijelu, moramo se ozbiljno zapitati Ko doživljava?
To nije samo pitanje već dubina u koju se obrušava sve naše znanje o tome ko smo.
